Štikanje je tehnika izrade bijelog bušenog veza na rubini ili platnu pomoću ručne napravice sa igom - mašnicom, ili u današnje vrijeme šivaćom mašinom. Iako se danas radi industrijski strojni vez koji se također naziva "štikanje", izvorno tehnika štikanja spada u ručne radove.
Postoji nekoliko načina izrade tog bijelog veza, ali princip izrade je isti za sve.
Toledo
Kod toleda se na platnu izvlači konac, a rupičasta šlinga se buši
Rišelje
Kod rišeljea rišeljea se rupice na mustri, koja je prethodno obrađena koncem, orezuju škaricama. Specifični su također i načini obrade rupica, kako se one ne bi "cufale".
Najčešće se štikaju čipke i djelovi ženskih narodnih nošnji, a danas se još uvijek u nekim krajevima Hrvatske štika i posteljno rublje te u novije vrijeme zavjese za vlasnike istančanog ukusa.
Danas srećemo i etno kreacije rađene tehnikom štikanja, primjenjive u posebnim prigodama kao što su vjenčanja, za dječje haljinice za krštenje itd.. Rade ih rijetke modne radionice poput MUSA modnog ateljea, a pronalaze se i prekrasni primjerci iz kućne radinosti zaljubljenika u ovu tehniku.
Comments
Smatram da se ručni radovi trebaju više cijeniti, jer nikako nije isto napraviti nešto strojno ili ručno, više istih komada za 1 sat ili jedan komad nečeg unikatnog za 1 cijeli dan. Vrijeme potrebno za izradu ručno rađenog predmeta uopće se ne cijeni.
Sve pohvale još jednom modnoj radionici Musa!
Što se tiče punjenja, spominje se lavanda.
RSS feed for comments to this post.