Paška čipka je u doba renesanse u Pag došla iz Venecije, ali je tijekom stoljeća, zahvaljujući umijeću i mašti čipkarica poprimila karakteristike koje je čine drugačijom i posebnom. U početku je paška čipka bila savitljiva jer se radila od tankog konca. Uz to, njeni dijelovi su bili jednostavni, od konca napravljeni koncentrični krugovi i spojnice što se naziva oknitanje. No, s vremenom su paške čipkarice taj jednostavan element poboljšale i radile su višestruko šivanje što se naziva dintel. Na taj je način paška čipka postala čvrsta i izgleda kao uštirkana.
Paška čipka radi se sa iglom, a počeci izrade sežu u 1485. godinu kada su bogati supružnici bez djece, Juraj i Milica Pogančić podigli crkvu i samostan na Pagu, koji su naselile redovnice Benediktinke. One su razvile bogate i raznolike djelatnosti, među kojima se spominje i čipkarstvo. Benediktinke su prodavale čipku Mlečanima, Austrijancima i drugima, te su zaslužne što se čipkarstvo proširilo gradom Pagom. Danas postoji i škola paške čipke koja nastoji ovu umjestnost očuvati i unaprijediti.
Glavni poticaj za organizaciju prvog međunarodnog festivala čipke 2010 god. u Pagu bio je i uvrštenje paške čipke na UNESCO-ovu listu svjetske baštine. Ovaj festival će otvorit službenu turističku sezonu te upotpuniti ponudu kulturno-zabavnih manifestacija.